Zbog pojačanog straha od koronavirusa, važno je pripaziti i na psihološko zdravlje

Zbog pojačanog straha javnosti od koronavirusa, broja oboljelih i radnika uključenih u pružanje pomoći, psihosocijalna podrška postaje važan aspekt odgovora na ovu specifičnu situaciju kako bi se javnost osvijestila o čestim reakcijama koje mogu imati i kako bi se prevenirale glasine te pružila podrška oboljelima i olakšao njihov povratak u zajednicu.

Iako broj osoba zaraženih virusom u Bosni i Hercegovini trenutno nije veliki, od iznimne je važnosti pružiti podršku oboljelim osobama koji su trenutno u izolaciji, kroz pružanje informacije o učinkovitim načinima nošenja sa stresom koji im u toj situaciji mogu pomoći.

Moguće zablude

• Zarazi su podložnije samo starije osobe, a manje mladi i djeca.
• Virus se prenosi preko kućnih ljubimaca i zato bi ih trebali napustiti.
• Upotreba vodice za ispiranje usta, antibiotika, cigareta i pića s visokim postotkom alkohola mogu spriječiti zarazu.
• Hrana je zaražena i može doprinijeti širenju virusa.
• Članovi određenih kulturnih i etničkih grupa su podložniji zarazi virusom i prije će ju prenijeti na druge ljude.

Uobičajene reakcije koje ljudi mogu doživjeti

• Strah od virusa i da će umrijeti (strah od smrti).
• Strah od simptoma i bolesti koje su lako izlječive.
• Izbjegavanje odlaska ljekaru ili bolnicu zbog straha od zaraze.
• Strah od razdvajanja od porodice zbog karantene.
• Strah od gubitka osnovnih sredstava za život, od nemogućnosti odlaska na posao tokom izolacije te strah od otkaza (jer se poslodavac boji zaraze i sl.).
• Osjećaj bespomoćnosti zbog nemogućnosti zaštite bliskih osoba kao i strah od gubitka bliskih osoba zbog virusa.
• Osjećaj bespomoćnosti, dosade, usamljenosti i depresije zbog izolacije.
• Nepovjerenje i ljutnja svih koji su povezani s bolešću (s obje strane).
• Stigmatizacija i strah pacijenata i zdravstvenih djelatnika.
• Odbijanje pomoći volontera i zdravstvenih djelatnika.
• Vjerovanje da jedino molitva može spasiti ljude.
• U slučaju da se škole zatvore, roditelji mogu osjećati dodatan stres zbog djece koja su sama kod kuće ukoliko ih nema ko pričuvati.  

Neki strahovi i reakcije potječu iz realne opasnosti, ali mnoge reakcije i ponašanje su također rezultat nedostatka znanja, glasina i dezinformacija. Važno je ispraviti zablude te istovremeno priznati da su takvi osjećaji i ponašanje uobičajeni i normalni, iako je početna pretpostavka netačna.

Poruke za javnost za nošenje sa stresom

• Normalno je osjećati tugu, stres, brigu, zbunjenost, strah ili ljutnju.
• Razgovarajte s ljudima kojima vjerujete. Budite u kontaktu s porodicom/obitelji i prijateljima.
• Izbjegavajte korištenje opojnih sredstava kao način nošenja s emocijama.
• Ako se osjećate preplavljeno, razgovarajte s osobama kojima vjerujete (zdravstvenim djelatnicima, socijalnim radnicima ili nekom drugom osobom u zajednici u koju imate povjerenja).
• Informirajte se i napravite plan gdje zatražiti pomoć ako je potrebno (zdravstvene ustanove, epidemiološke službe, Crveni križ).
• Budite kritični; postoji mnogo dezinformacija i dramatičnih natpisa u medijima. Tražite informacije samo od provjerenih izvora informacija (Zavod za javno zdravstvo, Ministarstvo zdravstva, Svjetska zdravstvena organizacija itd.)
• Smanjite vrijeme koje vi ili vaša porodica/obitelj provodite u gledanju ili slušanju raznih medija – provjeravajte informacije jednom do dvaputa dnevno umjesto svakih sat vremena.
• Prisjetite se vještina koje ste koristili prije u nošenju s teškim situacijama te ih primijenite i u ovoj situaciji!
• Ako u svojoj zajednici imate posebno ranjive skupine osoba i znate da nemaju informacija (npr. starije osobe), recite im što se događa i kako se zaštititi.