Ružica Mikić: Najveći izazov mi je bilo prihvatiti odgovornost i biti predsjednica u najtežem trenutku organizacije

Draga Ženo u crvenom, hvala ti što si dio najveće svjetske humanitarne organizacije.
Hvala ti što svakodnevno činiš napore da društvo bude ljepše i humanije mjesto za život.
Hvala ti što istinski i predano radiš svoj posao i što se svi ponosimo tobom.

Ružicin angažman u Crvenom križu je od 2002. godine.

Koji je Vaš motiv, šta Vam daje snagu da radite jače i bolje?
Učiniti korisnika i potrebitoga bar na nekoliko trenutaka sretnim. Osmijeh na licu tog korisnika mi daje snagu za bolji rad.
Najteži trenuci u organizaciji:
Poplava 2014.godine i nemogucnost u datom trenutku da pomognem mnogima koji od mene očekuju pomoc.
Da li Vam je nekad bilo teže realizirati pojedine aktivnosti jer ste žena?

Ne, ali sam nailazila na nerazumijevanje ponekad, jer neki smatraju da muški mogu bolje riješavati određene poslove.

Iza Vas je ogroman rad, trud i angažman, uspješna ste žena. Da li je teško uskladiti uspjeh u poslovnom i privatnom planu?
Ponekad jeste, ali dobrom organiziranošcu i još boljom voljom se lakše uspjeh postigne.
Žene u crvenom, heroji i ponos svake organizacije Crvenog križa. Koji je najveći izazov sa kojim ste se susreli?

Prihvatiti odgovornost i biti predsjednica u najtežem trenutku u kojem je bila naša organizacija, a to je nesretna poplava, koja nadam se više nikada se nece ponoviti.

Je li teško rasporediti vrijeme, čini li Vam se nekad da na 24 sata bi dodali još jedan-dva?
Postoje i takvi dani, teški, puni obveza koje je teško stici uraditi i sve riješiti, ali ne bih dodala još koji sat.
Posao u Crvenom križu je puno više od „rada od 8 do 4“. Najviše je rada sa ranjivim i marginaliziranim grupama. Kako preživljavate sve to? Je li vremenom bude lakše, ili svaku priču s korisnikom i Vi sami preživljavate?
Ja nemam ograničeno radno vrijeme u Crvenom križu. Sve ove godine sam volonter. Ponekad mislim da bi mi bilo lakše riješiti neke probleme na koje nailazim da sam profesionalac. Ali, jako se lijepo osjecam kad pomislim da sve što sam učinila u strukturi i što sam radila, bilo je kao volonter. Trudim se saslušati korisnika, zamislit se kako bi meni bilo da sam u njegovoj situaciji i pomoci mu. Nažalost, ne smijemo uvijek ni srcem razmišljati. Moramo biti svjesni da koliko god željeli srcem pomoci nekad nismo u mogucnosti i prilici. S vremenom u nekim situacijama ne postane lakše, ali višegodišnje iskustvo mi pomogne brže i bolje riješiti problem koji se postavi ispred mene.
Radite puno s volonterima, posebno mladima. Često ste i sekretar, i psiholog, i uzor, i… Kako se nosite s tim, čašću i odgovornosti istovremeno?

Mladi u našoj organizaciji su na 1. mjestu. To im se često kaže, ali i pokaže djelima. Biti uzor je velika odgovornost. Najbitnije je pokazati im to svojim radom. U svakom trenutku i na svakom mjestu ne raditi ono što ne želimo da rade oni. Mladim volonterima je bitno pokazati da mogu puno i dati im priliku da oni pokažu koliko mogu i žele pomoci drugima.

Vaš put od volonterke do profesionalke? (U 3 riječi)
Kao što sam kazala volonterka sam i to cu ostati. Time se ponosim. Na taj način doprinosim svojoj zajednici.