Volonteri Crvenog križa: Znamo da kada obučemo svoju crvenu uniformu, njome nosimo ljubav i mir u nečiji dan

“Danas je bio dobar dan! Uspjeli smo da pomognemo porodice kojima je pomoć bila najpotrebnija, a već pripremamo pomoć za sutra.”, počinje priču Emina, dugogodišnja volonterka Crvenog križa, i nastavlja: “Svima je cilj da se širenje zaraze koronavirusom prevenira. Okupili smo tim i odmah krenuli u akcije. Već smo posjetili stotinjak osoba u Donjem Vakufu, starijih od 65 godina. Nekima od njih bile su potrebne namirnice, drugima lijekovi…Tim je odličan I istinski sam ponosna na sve nas”

Čuvari humanosti, ili heroji u crvenom, kako ih često zovu, mnogim građanima su nada I spas. U toku cijele godine, ali posebno u situacijama poput trenutne, izazvane pandemijom korona virusa. Ovih dana, volonteri Crvenog križa širom svijeta, pa tako I u našoj zemlji, su svugdje, za svakoga. Među prvim aktivnostima koje je ova organizacija pokrenula u aktuelnoj situaciji bila je akcija #NisteSami, za osobe treće životne dobi, iznad 65 godina, koji žive sami, bez bližih srodnika. Ove aktivnosti provode se shodno naredbama/preporukama/mjerama štabova Civilne zaštite na svim nivoima, a na osnovu mandata I misije ove najveće svjetske humanitarne organizacije.

“Pomislim, kada odnesemo štošta sugrađanima u potrebi, da dostavimo malo, ali kada odlazimo shvatimo da smo ostavili puno. Od jedne do druge mjesne zajednice, od jednih do drugih oronulih vrata, od jednog do drugog naboranog i zabrinutog lica, od osmijeha do osmijeha obradovanih osoba, polahko shvatimo kako se naša srca pune nekim novim emocijama, nekim novim osjećanjima, nekom neopisivom energijom i srećom. Pa stanem i zapitam se, ko kome, ustvari, čini dobro djelo? Nakon nekoliko sati obilaska terena, fizički umorni, ali duhovno ispunjeni, sjednemo da uz kafu saberemo utiske. I nakon svega viđenog, ispričanog i doživljenog, složimo se da naša srca u tom trenutku biju najjače i da naše duše sijaju najsjajnije. U jedno sam sigurna Senaide, Marko, Edina, Samire, Lejla, Ensare, Il'jase, Valentine, Almedina, Samra, Ajdine… mislim da još nismo svjesni koliku moć u sebi nose odijela i znak koji mi nosimo na sebi. Hvala svim volonterima što ste dio ove lijepe priče koju gradimo u našim općinama I gradovima, što ste i u ovim momentima velika snaga na koju se oslanja većina stanovnika i što uz nas niko nije sam.”, kaže devetnaestogodišnja Hanka, volonterka u Žepču.

Ljudi su uznemireni, tužni i zabrinuti, zbog situacije koja nam svima visi nad glavama kao jedan veliki, ružni, sivi oblak koji unosi težinu u vaduh. Važno je da znaju da imaju nekoga ko će ih saslušati i na koga se mogu osloniti, a volonterima Crvenog križa je drago da to mogu biti oni. Ovih dana ne znaju koji je dan, niti koliko je sati, imaju samo jedan cilj – biti u službi humanosti. Crveni križ, s obzirom na svoj mandat, tokom cijele godine radi sa ranjivim kategorijama, I puno je redovnih korisnika, koji su oslonjeni na podršku I usluge ove organizacije svakodnevno, tokom cijele godine, pa tako I sada, zatim humanitarno zbrinjavanje migranata, ali ova organizacija nikoga ne ostavlja po strani.

Javni prevoz ne radi, ali to ne sprečava one koji žele pomoći da nađu način. Tako Umihana dolazi biciklom. „Volonterka sam Crvenog križa Općine Centar Sarajevo. Trenutno vršimo akciju obilaska starijih ljudi, tj. obilaska onih koji nas pozovu na telefon. Mi odlazimo na adresu, oni nam daju spisak namirnica i/ili lijekova, potom idemo u nabavku te im donesemo potrepštine. S obzirom da nema javnog prevoza, na teren idem biciklom. Kada nema zahtjeva te prirode, onda u sklopu Višenamjenske terenske jedinice CK, sa svojih troje kolega, vršim dezinfekciju ruku svih stranaka koje ulaze u Općinu Centar Sarajevo, mjerenje temperature, podjela informativnih letaka te najzad vršenje preventivnih mjera, u pogledu sprječavanja nastanka gužve i vođenja računa da u sali ne bude više od troje ljudi istovremeno. Tako izgleda jedan moj dan, od jutra do mraka.“, kaže Umihana.

Za volontere Crvenog križa ovo su sasvim uobičajeni dani. Skromni su, a tako veliki I plemeniti. Oni su ponos svakog od nas.

Za kraj, djevojke imaju zajedničku poruku:

“Širimo humanost i osmijehe, dijelimo ljubav i sreću! Tu smo za one koji su u potrebi. Neka ostanu kod svojih kuća, pridržavaju se uputa nadležnih institucija, a naši volonteri će ih posjetiti i pomoći im da lakše prevaziđu novonastalu situaciju”

Ovo nije priča o Emini, Hanki i Umihani, ovo je priča o najboljima među nama, čuvarima humanosti.