Merima Sarajlić: Zahvaljujući timu koji imam u službi, zadaci su lakše ostvarivi

Merimin angažman u Crvenom križu je od 2003. godine. Obnaša funkciju sekretarke CK Tuzlankog kantona.

Koji je Vaš motiv, šta Vam daje snagu da radite jače i bolje?

Svakome ko radi u Crvenom križu glavni motiv je pomoć onima zbog kojih postojimo. Svakako da se za to veže činjenica da doprinosi koje ponekad činimo kroz male korake, pomažu da okruženje u kojem živimo bude ljepše i humanije mjesto za život. Zadovoljstvo naših korisnika, volontera uključenih u naš rad, partnera sa kojima sarađujemo su glavno mjerilo i pokazatelji našeg rada i upravo to je još jedan od dodatnih motiva koju čine pokretačku snagu u radu.

Najteži trenuci u organizaciji:

Kada uzmem u obzir obim posla, najteži trenuci u radu su bili tokom poplava 2014.godine, gdje smo svi bili angažovani 24 sata na dan i ulagali maksmalne napore da što više doprinesemo ublažavanju situacije sa kojima su se susreli naši sugrađani. Međutim ako posmatram vrstu posla, onda slobodno mogu reći da se tokom obavljanja poslova u okviru službe traženja susrećem sa najpotresnijim i najtežim pričama članova porodica koji su izgubili svoje najmilije. Bez obzira na sve edukacije, znanja i godine iskustva mislim da nikada čovjek nije spreman da samo profesionalno, bez unošenja emocija i saosjećanja pristupi radu sa majci, supruzi, djetetu…. čija svaka individualna priča nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.

Da li Vam je nekad bilo teže realizirati pojedine aktivnosti jer ste žena? Ako da, koje su to prepreke na koje ste nailizali?

Kada sam prvi put sama krenula na teren u Gradačac sa terenskim vozilom jedan od kolega je bio zabrinut sa mnogo uputa kako da vozim, kakva je cesta…

Ja sam imala veliku sreću da od samog početka radim u kolektivu gdje je broj žena u odnosu na muškarce bio veći, kao i da mi je prije imenovanja na poziciju sekretara šef bila žena. Ova činjenica je pomogla da u nekom internom radu nikada nisam imala probleme, ali zbog tradicije našeg društva svakako da može biti otežavajuća okolnost. Iako sam mišljenja da bez obzira na spol, pristup u radu sa mnogo odgovornosti i posvećenosti je glavni adut uspjeha i ne ostavlja mnogo prostora bilo kome da obezvrijedi rezultate nastale takvim radom.

Iza Vas je ogroman rad, trud i angažman, uspješna ste žena. Da li je teško uskladiti uspjeh u poslovnom i privatnom planu?

Mislim da svaki uspjeh na privatnom planu pozitivno se reflektuje na poslovni i obrnuto. Naravno to ne isključuje i ne umanjuje uspjehe osoba koje postižu na jednom od ovih planova pojedinačno. Pojam uspješne žene za mene je svaka žena koja u skladu sa svojim ambicijama i željama pronađe zadovoljstvo u onome što radi, bilo da se radi o ulozi domaćice, majke, profesorice, direktorice, predsjednice. Postizanje tog uspjeha zahtijeva veliku podršku partnera, porodice, kolega, kao i okruženja generalno, smatram da svako ko onome što radi pristupa sa mnogo odgovornosti i uspornosti treba da prije svega uživa u rezultatima tog rada.

Žene u crvenom, heroji i ponos svake organizacije Crvenog križa. Koji je najveći izazov sa kojim ste se susreli?

Najveći izazov u mom radu je bio kada sam prije godinu dana imenovana na poziciju sekretara organizacije. Bez obzira na ranije godine iskustva rada u organizaciji, glavni izazov je uspješno odgovoriti na ukazano povjerenje obavljajući dužnost sekretara i uspjeti zadržati nivo organizacije CK TK „kao jedne od najuspješnijih u strukturi“. Zahvaljujući timu koji imam u službi taj zadatak je lakše ostvariv, a samim tim i meni je olakšano obavljanje komleksnijih i odgovornijih radnih zadatak.

Je li teško rasporediti vrijeme, čini li Vam se nekad da na 24 sata bi dodali još jedan-dva? Posao u Crvenom križu je puno više od „rada od 8 do 4“. Najviše je rada sa ranjivim i marginaliziranim grupama. Kako preživljavate sve to? Je li vremenom bude lakše, ili svaku priču s korisnikom i Vi sami preživljavate?

Svi koji rade u Crvenom križu znaju da je nemoguće da se taj rad vremenski i prostorno ograniči, i da nakon završetka radnog vremena okončate svoje obaveze. Posebno ukoliko tome dodamo činjenicu sa većina ljudi koji dolaze u Crveni križ pripadaju nekoj od ranjivih kategorija koji očekuju od vas da im pružite bilo kakvu pomoć. Svaki korisnik predstavlja individualnu priču i zahtijeva prije svega ljudski pristup koji ponekad može imati vredniji uticaj od konkretne pomoći. Kada postanete prepoznatljivi u zajednici kao neko ko radi u Crvenom križu, onda nije bitno sa li se nalazite u službenim prosotrijama, vozilu, na radnom mjestu, jer potrebe ljudi ne prepoznaju ova ograničenja.

Radite puno s volonterima, posebno mladima. Često ste i sekretar, i psiholog, i uzor, i… Kako se nosite s tim, čašću i odgovornosti istovremeno?

Uvijek ističem da su volonteri, posebno mladi, glavna okosnica svake organizacije Crvenog križa. Samim tim smatram da doprinos koji daju kroz volontiranje zahtijeva posebnu pažnju, a da vrednovanje njihovog rada ponekad najmanje zahtijeva materijalne resurse. Kroz svoj rad nastojim volonterima omogućiti pozitivno i poticajno okruženje za volontiranje, ali ono što je najvažije da se svakom volonteru individualno omogući da kroz volontiranje unaprijedi znanja i vještine koje može usmjeriti za dobrobit zajednice. Smatram da je ponekad dobro odnos profesionalac-volonter treba ostaviti po strani, „oslušnuti“ ideje i potrebe volontera, koji svojim znanjima i vještinama stvaraju sistem vrijednosti za dobrobiti zajednice.