Ajša Abazovski: Naš rad nema radno vrijeme, uvijek smo dostupni onima koji nas trebaju

Ajšin angažman u Crvenom križu je od 2000. godine. Trenutno je sekretarka CK općine Vogošća.

Koji je Vaš motiv, šta Vam daje snagu da radite jače i bolje?

Moj motiv je što gledam tako da pomognem maksimalo onim osobama koje zatraže bilo koji vid pomoći i kad uspijem čini me jačom i boljom.

Najteži trenuci u organizaciji:

Najteži trenuci koje sam doživila su psihički jer koliko se god trudila mislim da li sam dovoljno pomogla onim osobama kojima je zaista naša pomoć potrebna.

Da li Vam je nekad bilo teže realizirati pojedine aktivnosti jer ste žena? Ako da, koje su to prepreke na koje ste nailizali?

Što se tiče naših aktivnosti nije mi teško realizovati jer tu su naši volonteri u svakoj akciji.

Iza Vas je ogroman rad, trud i angažman, uspješna ste žena. Da li je teško uskladiti uspjeh u poslovnom i privatnom planu?

Ponekad je teko posebno dok su djeca mala, ali kad imaš volju za uspješnim radom sve se uskladi i stigne.

Žene u crvenom, heroji i ponos svake organizacije Crvenog križa. Koji je najveći izazov sa kojim ste se susreli?

Najveći do sada izazov u mom radu su bile elementarne nepogode 2014. godine i hvala dragom Bogu uz dobru saradnju naših kolega, volontera sve se dobro odradilo, ali je bilo i stresa koji danas nosim u sebi.

Je li teško rasporediti vrijeme, čini li Vam se nekad da na 24 sata bi dodali još jedan-dva?

Naš rad nema radno vrijeme i uvijek smo dostupni za bilo kakav vid pomoći.

Posao u Crvenom križu je puno više od „rada od 8 do 4“. Najviše je rada sa ranjivim i marginaliziranim grupama. Kako preživljavate sve to? Je li vremenom bude lakše, ili svaku priču s korisnikom i Vi sami preživljavate?

Naravno, naš posao koji obavljamo je jako osjetljiv i stresan tako da svaku situaciju preživljavam sa korisnikom.

Radite puno s volonterima, posebno mladima. Često ste i sekretar, i psiholog, i uzor, i… Kako se nosite s tim, čašću i odgovornosti istovremeno?

Mnogo je rada sa mladima i svaki put kad sam s njima predstavljam im se kao majka, prijatelj jer gledam ih kao svoju djecu i ono što bih poželjela lično svojoj djeci to i našim volonterima želim.

Vaš put od volonterke do profesionalke? (U 3 riječi)

Majka, supruga, herojka.